Quad adventurers since 2006.

CROline Test avantura 2/3: Kymco MXU400

Reporti s vožnji 15. srpnja 2009.

author:

Array

CROline Test avantura 2/3: Kymco MXU400

Ili… radnog naziva Kymco vs. Cherokee…saga se nastavlja…kad je naš mali Kymco već mislio da je prošlo najgore, opet smo mu spremili poseban "poligon"…Krajem prošlog tjedna krenuli smo našim poznatim stazama prema našem omiljenom Rody-u.

Uz put smo odlučili posjetiti par posebno zahtjevnih terena da vidimo gdje su granice ovog Kymca.
Nažalost, stvari koje smo već primjetili na početku nam več sve više i više smetaju:
Blokada, nam radi veliki problem, ovak zblokirani Kymco jednostavno nema dovoljno snage, i sve je kompleksnije i teže, zahtjeva puno vožnje sa reduktorom, ali dobro nakon 500km blokada i tak i tak ide dolje a samim tim dolazi i sve više i više radosti.

Druga stvar koja nam je smetala u ekstremnim uvjetima (ali zbilja ekstremnim) je to "nisko" ležište upravljača, tj. Kad ATV treba "pocuknuti" lijevo-desno kako bi lakše savladao prepreku, imamo osjećaj da će nam upravljač ostati u rukama, i s toga s upravljačem: nježno.

U daljoj eksploataciji sve više do izražaja dolazi odličan ovjes, dobro su to složili, jako mekan, a opet pravilinm prijenosom težine stabilan. U svakom slučaju osigurava da su sva 4 kotača u kontaktu sa podlogom i u najtežim uvjetima.

Motor se i dalje vrti kao i na samom početku, jako mala potrošnja, nikakvih problema ni pri škovima i "uletanju" u lokve do sjedala, sve radi odlično i ulijeva pouzdanost.

Kočnice, za sad rade odlično, sigurno zaustavljaju vozilo i daju se precizno dozirati uz dobar raspored, kočione sile na prednju i zadnju osovinu. Iako nismo baš pobornici raznoraznih sustava centralnih kočenja (definitvno pridonose boljem zaustavljanju) radije uvijek vidimo potpuno odvojeni sustav, gdje i u slučaju nužde i otkazivanja jedne kočnice možete sigurno zaustaviti ATV, ovdje za sad sve radi solidno.

Ono to bi još primjetili to je da se plastika pokazala dosta kvalitetnom i da granje ne ostavlja nikakve vidljive ogrebotine, a plastika je dovoljno elastična za upijanje i ozbiljnijih udaraca koji su neminovni na jednoj ozbiljnijoj offroad vožnji.

A sve je krenulo pitomo i onak ležerno, na našoj CROline lokaciji No1 okupili se Kenny, Aredi i Nino…

…eto čisto tak da se malo propelaju, a Kymco odradi nove kilometre. No već nakon prvih par kilometara Kenny kaže, ovo je bez veze, ajmo mi to zapelati tam gdje je pravo blato…

…a nas teško nagovoriti…istina nismo očekiavli ovakav teren i blato do sjedala…

…čupali smo se na sve strane, na slikama to i ne izgleda tak zaribano, ali neka glina k'o živo blato…

…uglavnom Kenny-ev Polaris nema konkuranciju, iako je i njemu bilo, hm…

…tko bi ovo očekivao u sred ljeta…

…no ipak Polaris je na kraju morao glumiti "Rescue Vehicle", jer TGB ima tvrdi zadnji ovjes i kad nalegne nije bilo pomoći, Kymco na kraju jednostavno nije imao snage da "razvrti" i "počisti" blato s kotača…

…no ovo je tek početak vučne službe Polaris, vidjet ćete kasnije…uglavnom mokri do kože prolazimo taj poligon i tek kad smo krenuli voziti na TGBu se "izuje" guma.

…na sreću Kenny je imao ampulu sa zrakom i guma je vraćena bez problema, osmjeh na licima je još uvijek tu…

…a i Kymco se hrabro drži…

…i tak pridružuju nam se Mate i Filip sa Cherokee-em. Vozilo lijepo pripremljeno sa pravim terenskim gumama i vitlom 9800lbs…obećavajuće.

…malo po malo Kenny ih "navlači" u jednu po jednu lokvu…

…i zbilja ide Cherokee bez problema, ostali smo iznenadjeni prohodnošću obzirom na 3 tone težine, istina i 4000ccm.

…vidjevši prve uspjehe, i zavidnu prohodnost, odlučujemo da on ipak može proći sve prepreke do Rody-a…

…a to zbilja nije laka staza, usjeci, močvare, kamenje, skliska glina, ali budući da je Mati i Filipu ovo tek jedna od prvih off road avantura, straha nema, imamo dobro vitlo i idemo…

…dečki su stvarno super vozili, istina puno se i vitlo koristilo jer 3 tone terenca ne možete na ruke ni "zaljuljati". Svi smo timski čistili prepreke, pomagali se i prošli smo i najteže dionice…

…vitlo se pokazalo odličnim, nije Warn, ali radi…odradilo je sve savršeno iako bi tu dobro došao jači akumulator…

…usporedba ATVa i terenca…hm…sve ima svoje gušte…ATV je prohodniji i brži na terenu, ali terenca možete voziti i po kiši i na -20 (ili +30, sa klimom), pričati sa ekipom dok vozite, jednostavno sve ima svoje gušte…

…uglavnom s terencem ima puno više timskog rada i puno više korištenja vitla, a neki od nas su se podsjetili, starih dana, Lade Nive i sličnih "vitlanja" i "skakanja" oko terenca…

… i skoro već pred ciljem nailazimo na problem…na jednom spustu Cherokee u blatu zapinje za panj i dalje ne ide, prednji kotači u zraku. natrag takodjer ne ide. Probamo ga zakačiti vitlom, ali već prvih 5cm sile počinje trgati prednji diferencijal koji je na panju. I kaj sad…ništa, kao i nekad sa Nivom, Filip se penje na najbliže čvrsto drvo iza terenca i visoko u krošnju kačimo sajlu. Naprijed na haubu ispod sajle stavljamo jakne i granje da ipak malo zaštitimo lak jer sajlaprolazi prek ruba haube i treba lagano podići terenca. Mate ubavuje u rikverc, lagano doziramo vitlo na daljinskom, bilo je dovoljno da ga je podiglo samo 10ak cm i krenuo je natrag…problem riješen, na opće oduševljenje…

…no i dalje teren je sve teži i teži…

…puno se radi vitlom, a ova slika najbolje ilustrira kakva je to glina…

…a sad slika radi koje vjerojatno od Kenny-a nećemo moći živjeti bar naredni mjesec dana, Polaris vukao Cherokee-a…

…gleda Kenny neku malu spravicu sa dva gumba…kaj bi to moglo biti?…

…a vidi, vidi…tu stisnem a on ovdje vrti vitlo, malo naprijed, malo natrag…a Mate "galami"…ne igraj se stim već ga izvlači…temperatura je 110C, voltaža opala na 9V…poslije se igraj s tim gumbićima… ;D ;D ;D

…i na kraju sretno stižemo pred odredište…dečkima iz Cherokee-a svaka čast, vjerojatno nisu ni bili svjesni kakav su teški teren odvozili…

…a radost u očima nas je podsjetila na naše prve korake sa quadovima, tipa: wau…gle kam to ide, ne mrem vjerovati da sam to prošao…

I naravno standardno odlična klopa u Rody-u, druženje i povratak natrag, a za nama je još jedan ugodno provedeni dan.

Do narednog druženja uz naš stari pozdrav:

Za Gospodu i Pustolove….

Nino

Točno sam znal da narednih mjesec dana nećemo moći "živjeti" od našeg Kenny-a… ;D ;D ;D

Array