Quad adventurers since 2006.

Bambi i vožnja u oblacima

Reporti s vožnji 28. svibnja 2007.

author:

Array

Bambi i vožnja u oblacima

Jučerašnju ruta je bila jedna od dužih u zadnje vrijeme.

Kustošija – Bistransko Sedlo – planinska kuća Oštrovica – Pila – Oroslavje – Gornja Stubica – Lipa – Laz – Kecur roštilj – Laz – Hunjka – Grafičar – Kustošija

Ukupno 117km i to od 13.20 do 21.30.
Udarna postava CROline teama: Nino, dARK, Bubi, Jura (Ličan), 2pac i joker.
Prvi zadatak je bio pokupiti 2pac-a i utovariti još jednog tenkića uz Bubijevog.

Dolazak na zborno mjesto s par minuta zakašnjenja. Tu nas nestrpljivo očekuje Nino koji je svoju novu igračku uspješno uparkirao u potok.  ;D

Dogovor oko rute …

… i možemo krenuti.

Prva stanica Bistransko sedlo

Neki su več ožednili  😮

Neki baš i ne koriste kočnice pa smo primorani upotrijebiti sredstva prisile da obuzdamo strasti. :police:

Krećemo dalje i ulazimo u Oroslavje.
Naravno ORO-Goro i naručujemo pizzu (mala je ko zagrebačka velika), što se kasnije ispostavilo kao nepotrebno. Tu se taman spustio pljusak i kad se malo ispadalo nastavljamo dalje.

Iz Oroslavja krećemo prema Gornjoj Stubici, prolazimo pored Gupčeve lipe i krećemo u brdo prema Lipi. Ponovo nas pere kiša i lagano pretvara put u blato.

Na par mjesta veliki uspon i trava i blato stvaraju probleme Kazi i Adly-u dok gospoda direktori pale 4×4 i uz pomoć užeta riješavaju kriznu situaciju.

Več smo pred Lipom kad puca feder od zatezaća lanca na Kazi i karavana staje.
Među lišćem nakon par minuta traganja uspjeli smo naći sve dijelove.

Pratimo Kazu do Lipe i spuštamo se do asfalta u Gornjoj Planini.

Ovdje smo bili doslovno u oblaku, oko nas sijeva, puše vjetar i grmi.

Mi se vračamo na Lipu i idemo na Laz pa prema Stubici.
Cilj nam je roštilj kod g. Kecura inaće Bubijevog kuma.

S obzirom na put koji moramo prijeći do zbornog mjesta polako se pakiramo i idemo natrag na Laz – Lipa – Hunjka.

Ni kilometar od Hunjke na stazi Bambi. Jedva stoji na nogama. Gledamo okolo ali ne vidimo nigdje košutu.

Ne diramo ga i oprezno prolazimo pored njega u nadi da je košuta u blizini i da će ga otpratiti sretno doma kao u svakoj priči.

Kiša nas pere i to poprilično jako, naočale se ne magle ali fale brisaći.  8)

Skroz mokri idemo pored Grafičara u smjeru Kustošije.

Negdje u šumi …

Dolazimo u Kustošiju gdje još nije pala kap kiše. Doduše nismo trebali dugo čekati kada nas je oprao pljusak.

Sve u svemu 117 km je napravljeno, mokri do kože došli smo doma oko 23.30 sati.

Slike pogledajte u ->

http://croline.com/gallery2/main.php?g2_itemId=4300 <-
Mi ga i zapili i zajeli.  ;D

Array